Put u Saharu

Pogledajte svih 13 epizoda “Puta u Saharu” i zabavite se razgledanjem fotografija sa putovanja u fotogaleriji SAHARA.

U prvoj epizodi upoznaćemo se s akterima TV serije “Put u Saharu”. Tuzlanski moreplovac Senad Švraka i njegova dva partnera Adnan Sejfić i Armin Muratović, dugo i pomno su pripremali ekspediciju u sjeverozapadnu Afriku. Konačno, 15.02.2009. trajekt ih je ponio iz Barcelone prema Tangeru, prema nepoznatom. Šta će tamo zateći? Evropa je okovana snijegom i ledom – da li će ih u Africi dočekati sunce? Po dolasku u Tanger, naša tri junaka će se prošetati medinom – lavirintom starih, uskih uličica u kojem se nalazi suk, ili pijaca koja vrvi svakom robom. Idući tragom Mick Jaggera i Kofi Annana, zaustaviće se da popiju tradicionalni arapski čaj s nanom u kafeu Baba. Zatim će se zaputiti prema rtu Spartel, virtualnoj granici između Sredozemnog mora i Atlantskog okeana. Nesvakidašnji zalazak sunca u neobičnoj pećini nazvanoj po mitskom grčkom superheroju Herkulesu, obilježiće istinski početak “Puta u Saharu”…

U drugoj epizodi “Puta u Saharu”, Senad Švraka, Adnan Sejfić i Armin Muratović posjetiće glavni grad Maroka, Rabat. Vidjeće neobičnu Hasanovu kulu, mauzolej Muhameda V, ostatke starog rimskog grada Šela… Zatim će stići u Kazablanku i tamo vidjeti najviši minaret na svijetu, visok preko 200 metara… Posjetiće i nezaobilazni Rick’s Cafe u potrazi za sjenima Ingrid Bergman i Humphrey Bogarta… Putovanje se nastavlja gusto naseljenom atlantskom obalom Maroka. Mnogobrojne portugalske tvrđave u gradovima kao što su Esauira i El Žadida, svjedoče o nekadašnjoj moći portugalskog carstva i o hrabrosti portugalskih kapetana iz petnaestog vijeka koji su sporo i mukotrpno otkrivali svijet na svojim nezgrapnim karakama… Na svu sreću, mala bosanska ekipa se ne mora toliko mučiti jer Maroko raspolaže sa 500 kilometara modernih autoputeva. Uprkos tome, već u trećoj epizodi, Bosance čekaju zamke razvaljenog makadama po marokanskim planinama…

Kako pronaći jednog određenog Marokanca među 30 miliona njemu sličnih? Upravo to je zadatak koji moraju ispuniti Barba, Adnan i Armin. Kao jedini trag, na raspolaganju imaju samo nekoliko fotografija i ime planine na kojoj bi se trebalo nalaziti selo u kojem bi, valjda, trebao živjeti Alal: jedan Marokanac od kojeg je Adnanov prijatelj Pejo godinu dana ranije, prilikom posjete Maroku, kupio lubenicu. Taj Alal se Peji toliko svidio da je odlučio da mu po Adnanu pošalje poklone. Potraga za Alalom, pretvoriće se u pravu epopeju po razvaljenom makadamu marokanskih planina i odvesti nas do vodopada kojim voda nije tekla 12 godina. Putevi presječeni bujicama, blato do koljena, oluje i poplave… sve će se urotiti protiv male bosanske ekipe u izvršavanju njihove važne misije. Da li će uspjeti izvršiti zadatak koji im je povjeren? Ne propustite treću epizodu “Puta u Saharu”.

Nakon uspješno izvršene važne misije u zabitim marokanskim planinama, Barba, Adnan i Armin ponovo izbijaju na obalu Atlantika u Agadiru. Tu ih put vodi sve dalje na jug, prema rijetko naseljenim i slabo poznatim predjelima Zapadne Sahare. Bivša španska kolonija, Zapadna Sahara je u stvari nepriznata država naroda Sahraui koji je 15 godina vodio rat za nezavisnost. Danas je Zapadna Sahara pod marokanskom okupacijom, a primirje nadziru snage UN. U Zapadnoj Sahari, mala bosanska ekipa prvi put se susreće sa istinskom pustinjom. Beskrajni prostori, spektakularni pejzaži i neobični susreti obilježiće ovaj dio putovanja. Najveće iznenađenje, sasvim slučajno, otkriveno je u jednoj rupi pod stijenom. Na tom fantazmagoričnom mjestu živi jedan ribar koji po noći lovi ribu da bi se prehranio, a po danu pokušava razriješiti nerješive matematičke probleme…

Nastavak putovanja Zapadnom Saharom vodi Barbu, Adnana i Armina prema granici Mauritanije. Našoj trojici Bosanaca ostao je u zalihama jedan karton piva, ali u Mauritaniju je zabranjeno unositi alkohol. Grijeh je bacati pivo, a opet ne mogu odjednom popiti karton piva. Kako razriješiti ovaj paradoks? Bosanci ne bi bili Bosanci kad se ne bi znali snaći u svakoj neprilici, pa su se na lukav način uspjeli osloboditi opasnog tereta. Zatim, nakon granične kontrole na izlazu iz Zapadne Sahare, valjalo im je savladati 3 kilometra bespuća po ničijoj zemlji između dvije granice. Kad su konačno stigli do graničnog prelaza s Mauritanijom, ispostavilo se da nemaju vize za ovu zemlju…

Na granici Mauritanije sve se dobro završilo, pa su Barba, Adnan i Armin nesmetano nastavili svoje putovanje prema jugu. Put ih je prvo odveo na Bijeli rt, gdje su vidjeli veliki teretni brod nasukan na pijesku. Sišli su na plažu da pogledaju izbliza, ali kad su se primakli bliže odahnuli su: ovaj brod bez kormilara ipak se ne zove “Bosna”. Put ka jugu vodi pješčanom plažom dugom 400 kilometara, do glavnog grada Mauritanije, Nuakšota. Ali, plažom se ne može voziti u bilo koje doba dana. Mora se sačekati da dođe oseka i da se voda povuče. Da bi ubili vrijeme, maloj bosanskoj ekipi nije preostalo ništa drugo osim kupanja i sunčanja…

Kad se voda povukla, Barba, Armin i Adnan su konačno mogli započeti uzbudljivo putovanje plažom. Plažom se može voziti samo u vrijeme oseke, pa su potrebna dva dana da bi se prešlo 400 kilometara koliko ih dijeli od glavnog grada Mauritanije, Nuakšota. Ovo je putovanje nije samo uzbudljivo nego i opasno. Ako vas noć i plima zateknu na mjestu gdje vozila ne mogu izaći na sigurno, a takav je veći dio plaže, to je siguran kraj. Pred kraj drugog dana putovanja, noć je zatekla malu bosansku ekipu na plaži, a Nuakšota nigdje na vidiku. Voziti po mraku bilo je vrlo teško, a i plima je već počela da nadolazi. Kako će se naša tri Bosanca izvući iz ove zamke?

Nakon putovanja plažom dugog 400 kilometara, Barba, Adnan i Armin su uspjeli izbjeći zamku koju im je spremila noć i izvući se na sigurno u zadnji čas. To ih ipak nije spriječilo da se sutradan ujutro beznadežno zaglave u pijesku… Najneočekivanija pomoć obično stiže kad je najpotrebnija, pa se tako na plaži zatekla grupica mladih Afrikanaca koji su nesebično pomogli maloj bosanskoj ekipi da se izvuče iz pijeska. Put ih je ubrzo doveo do Nuakšota, glavnog grada Mauritanije. Nakon podužeg lutanja prašnjavim ulicama ovog velikog grada, uspjeli su pronaći veliku džamiju. Tu je po njih došao Barbin prijatelj Ali i odveo ih kući na ručak. Na taj način su sve njihove brige, barem za taj dan, bile riješene…

U prethodnoj epizodi, Barba, Adnan i Armin su stigli u Nuakšot, glavni grad Mauritanije. Nuakšot je ogroman i haotičan grad od 800.000 stanovnika i tu se nije nimalo jednostavno snaći. Barbin prijatelj Ali krenuo je zato s njima kao vodič i poveo ih u obilazak grada. Među atrakcijama Nuakšota, naša tri Bosanca posjetila su veliku pijacu deva, zanatski centar gdje je svako pazario po neki suvenir uz obavezni afrički ritual cjenkanja i konačno, ribarsku plažu. Na hiljade ribarskih čamaca svakodnevno prkose talasima Atlantika da bi obezbijedili hranu za stanovnike Nuakšota i skroman prihod za porodice ribara. Bio je to spektakl kakav se ne viđa često.

Nakon odmora u Nuakšotu, gdje su bili ljubazno primljeni kod Alija i njegove porodice, Barba, Adnan i Armin ostavljaju obalu okeana i upućuju se u srce pustinje. Njihov cilj su stari i zaboravljeni pustinjski gradovi Šingeti i Uadan, gradovi koji su u davnoj prošlosti bili centri karavanskog transporta i kulturnog života ovog dijela Afrike. Put kroz pustinju je dug i naporan, vrućina je paklena, a u pustinjskom logoru često se nađu i nezvani gosti. Na svu sreću, kao i prije hiljadu godina, i danas oaze pružaju svježinu i zaklon od sunca umornom putniku. Izuzetna rijetkost i vrhunski luksuz u Sahari, oaza Teržit posjeduje čak i – bazen!

Tri dana putovanja surovim, divljim i prekrasnim prostorima Sahare, dovela su malu bosansku ekipu u Šingeti: stari grad koji je prije hiljadu godina bio jedan od najvećih ekonomskih i kulturnih centara sjeverozapadne Afrike. Barba, Adnan i Armin su prešli 5000 kilometara kroz Afriku, da bi otkrili šta je danas preostalo od Šingetija i njegove nekadašnje slave i bogatstva. Da li je taj napor bio vrijedan truda? Odgovor na to pitanje potražili su u jednoj od biblioteka po kojima je Šingeti nekada bio slavan. Tamo je malu bosansku ekipu ljubazno primio gospodin Ahmed Mahmud, vlasnik začuđujuće kolekcije knjiga od kojih su neke stare možda i hiljadu godina! Fascinantnu priču o usponu i padu sedmog svetog grada sunitskih muslimana, grada po kojem je nekada veliki dio sjeverozapadne Afrike nosio ime “Zemlja Šingetija”, možete vidjeti u jedanaestoj epizodi “Puta u Saharu”.

Nakon posjete Šingetiju, mala bosanska ekipa je krenula pustinjskim autoputem prema jednom drugom starom gradu: Uadanu. Riječ Uadan znači “dva weda”: jedan je “wed palmi”, riječno korito koje prolazi ispred zidina starog grada i u kojem raste brižljivo održavana oaza; drugi je “wed znanja” – duga uska ulica u kojoj su se u vrijeme procvata Uadana okupljali učeni ljudi. Kao i Šingeti, Uadan je nekada bio bogat i slavan, a danas je zaboravljen i skoro napušten. U 17. vijeku, među kamenim zidinama ove pustinjske tvrđave, živjelo je preko 30.000 stanovnika. Danas ih je preostalo jedva 2500. Dugotrajne suše i nestanak karavanskog transporta, osudili su ovaj nekada veličanstveni grad na propast. Tragovi ljudskog prisustva u sjevernoj Africi sežu duboko u prošlost i mogu se pronaći na mnogim, naizgled neočekivanim mjestima. Neolitski crteži, čija se starost procjenjuje na pet do deset hiljada godina, nepobitno svjedoče o davnašnjem prisustvu ljudi na ovim prostorima. Što se pak tiče prisustva Bosanaca u Sahari, posjeta Uadanu označila je prekretnicu. Za Barbu, Adnana i Armina, stigao je čas polaska na 5000 kilometara dugi put prema Tangeru…

Sedam dana putovanja ogromnim prostorima Mauritanije i Zapadne Sahare, dovelo je Barbu, Armina i Adnana ponovo u Maroko. U Agadiru su ostavili obalu Atlantika i zaputili se u planine. Pustinja je, kao vrela uspomena, ostala daleko za njima – uspomena koja im je ubrzo počela nedostajati. Za trojicu bosanskih pustolova, hladnoća je sada postala svakodnevni pratilac. Možda se pitate: kakva hladnoća u Africi? Zar nije tamo uvijek toplo? Pokazalo se da nije. Visoko iznad beskrajnih prostranstava Sahare, od Tunisa, preko Alžira, pa sve do Agadira na jugu Maroka, izdiže se ogromni planinski lanac Atlas. Ove moćne planine protežu se u neprekidnom nizu dugom dvije hiljade i četiri stotine kilometara. Na visokom Atlasu ima deset vrhova viših od 4000 metara. Najviši od njih, Tubkal, visok je 4167 metara. Upravo taj vrh je sljedeći cilj male bosanske ekipe. Zameten snijegom i ledom, vrh Atlasa spremio je Bosancima nekoliko neprijatnih iznenađenja. Da li će se plavo-žuta zastava zavijoriti na krovu sjeverne Afrike? Protivno svim očekivanjima, bosansko-hercegovačka pustinjska epopeja završava se u snijegu i ledu…